U ime Moto kluba Veterani - Croatia i svoje osobno ime izražavam sućut bratu Davoru supruzi Ružici, Julijani i Borisu kao i svima onima koji su našeg brata, prijatelja, slikara, ravnatelj škole, profesora i suborca poznavali.
U ovom tužnom trenutku imam potrebu reći par rečenica o dragom nam prijatelju Damiru Milišiću Kiki, profi kako smo ga zvali u klubu.
Bio je dobar čovjek, nasmijan, radišan i samozatajan volio je svoju obitelj. Živio je svojim laganim ritmom, za sve je imao vremena. Isto tako vozio je i svoj motor. Lagano, polako i odmjereno kao da vuče kist dok slika. Slikao je u svom ateljeu uz pjesme Boba Marleja kojeg je volio slušati. U tom ateljeu rađale su se ideje za različite projekte i ne mali broj slika.
Završio je Filozofski fakultet u Rijeci kao profesor likovne kulture. Bio je marljiv profesor često radeći na zamjenama u više škola, putovao je u školu u Mrkoplju starim kadetom s ljetnim gumama po snijegu, ali na nastavu je morao doći, uvijek predan svom profesorskom zanimanju i ljubavlju prema poslu.
Nije se bojao posla, a kada nije radio kao profesor, radio je u caffe baru Lujza te postao omiljeni barmen. Uvijek raspoložen i spreman popričati, dati dobar savjet. U istom caffe baru održao je i nekoliko izložbi i imao stalnu postavu svojih radova.
Zaposlio se u Graditeljskoj školi za industriju i obrt, radio kao profesor - mentor za praksu auto limarima i auto lakirerima. Nije svoje učenike učio samo kako se miješaju boje, kitovi. Raspravljao je s njima o životu, prenosio im svoja znanja i svoja iskustva. Pod njegovi mentorstvom školovanje je završilo više generacija Postao je ravnatelj te iste škole i bio omiljen kod učenika i profesora Planirao je odraditi svoj mandat do kraja i iduće godine otići u mirovinu.
Početkom domovinskog rata prijavio se kao dragovoljac te bio hrvatski branitelj od 1991. do 1995. godine. O ratnim danima provedenim na ličkom ratištu nije nikada pričao niti se istih volio prisjećati.
Bio je biker, jedan od osnivača moto kluba Muff Divers za kojeg je osmislio i dizajnirao oznake. Osnivanjem podružnice Moto kluba Veterani - Croatia 2010 godine učlanjuje se u isti te postaje punopravni član. U moto svijetu ostavio je neizbrisivi trag, volio je svoj Moto Gucci - Californiju te često putovao na razna klupska i druga događanja. Posebno je volio odlazak u Livno jer bi se po povratku odvezao u Split posjetiti tetu Asju i njene kćeri. Moto Gucci kojeg je toliko volio postao je s godinama i zdravstvenim stanjem prevelik i pretežak. Čekao je priliku da ga proda, ali da u istom danu kupi drugi lakši motor. Kao i svemu što je radio uspio je u teme jer u garaži mora biti motor. Isti motor vozio je svega par puta, spremao ga je za sezonu i putovanja.
Iznenadni odlazak prekinulo je sve planove. Sjećanja na dragog nam profu biti će neizbrisiva, kao i njegovi murali u prostorijama kluba.
Dragi prijatelju laka ti ova hrvatska gruda koju si izuzetno volio i široke ti nebeske ceste.
U ime obitelji posebno se zahvaljujem Internetskim portalima na člancima, te prijateljima i poznanicima na izrazima sućuti. (Vele)
U ovom tužnom trenutku imam potrebu reći par rečenica o dragom nam prijatelju Damiru Milišiću Kiki, profi kako smo ga zvali u klubu.
Bio je dobar čovjek, nasmijan, radišan i samozatajan volio je svoju obitelj. Živio je svojim laganim ritmom, za sve je imao vremena. Isto tako vozio je i svoj motor. Lagano, polako i odmjereno kao da vuče kist dok slika. Slikao je u svom ateljeu uz pjesme Boba Marleja kojeg je volio slušati. U tom ateljeu rađale su se ideje za različite projekte i ne mali broj slika.
Završio je Filozofski fakultet u Rijeci kao profesor likovne kulture. Bio je marljiv profesor često radeći na zamjenama u više škola, putovao je u školu u Mrkoplju starim kadetom s ljetnim gumama po snijegu, ali na nastavu je morao doći, uvijek predan svom profesorskom zanimanju i ljubavlju prema poslu.
Nije se bojao posla, a kada nije radio kao profesor, radio je u caffe baru Lujza te postao omiljeni barmen. Uvijek raspoložen i spreman popričati, dati dobar savjet. U istom caffe baru održao je i nekoliko izložbi i imao stalnu postavu svojih radova.
Zaposlio se u Graditeljskoj školi za industriju i obrt, radio kao profesor - mentor za praksu auto limarima i auto lakirerima. Nije svoje učenike učio samo kako se miješaju boje, kitovi. Raspravljao je s njima o životu, prenosio im svoja znanja i svoja iskustva. Pod njegovi mentorstvom školovanje je završilo više generacija Postao je ravnatelj te iste škole i bio omiljen kod učenika i profesora Planirao je odraditi svoj mandat do kraja i iduće godine otići u mirovinu.
Početkom domovinskog rata prijavio se kao dragovoljac te bio hrvatski branitelj od 1991. do 1995. godine. O ratnim danima provedenim na ličkom ratištu nije nikada pričao niti se istih volio prisjećati.
Bio je biker, jedan od osnivača moto kluba Muff Divers za kojeg je osmislio i dizajnirao oznake. Osnivanjem podružnice Moto kluba Veterani - Croatia 2010 godine učlanjuje se u isti te postaje punopravni član. U moto svijetu ostavio je neizbrisivi trag, volio je svoj Moto Gucci - Californiju te često putovao na razna klupska i druga događanja. Posebno je volio odlazak u Livno jer bi se po povratku odvezao u Split posjetiti tetu Asju i njene kćeri. Moto Gucci kojeg je toliko volio postao je s godinama i zdravstvenim stanjem prevelik i pretežak. Čekao je priliku da ga proda, ali da u istom danu kupi drugi lakši motor. Kao i svemu što je radio uspio je u teme jer u garaži mora biti motor. Isti motor vozio je svega par puta, spremao ga je za sezonu i putovanja.
Iznenadni odlazak prekinulo je sve planove. Sjećanja na dragog nam profu biti će neizbrisiva, kao i njegovi murali u prostorijama kluba.
Dragi prijatelju laka ti ova hrvatska gruda koju si izuzetno volio i široke ti nebeske ceste.
U ime obitelji posebno se zahvaljujem Internetskim portalima na člancima, te prijateljima i poznanicima na izrazima sućuti. (Vele)
